Kina je na rubu recesije. Osim razdoblja tijekom Covida, prvi puta od 2008. — novi podaci su pokazali da je gospodarstvo jedne od najjačih proizvodnih zemalja svijeta palo četvrti mjesec zaredom, s posebnom slabošću u novim narudžbama.
Drugim riječima, ono što sada imaju su zaostali poslovi kojih se moraju riješiti, a nakon toga slijedi pad.
Proizvodnja čini trećinu kineskog gospodarstva — mnogo više nego u SAD-u. Kolaps kineskog tržišta nekretnina — koje čini drugu trećinu kineskog gospodarstva — dodatno dolijeva ulje na vatru.
Uredi prazniji nego za vrijeme Covida
Poslovne zgrade u Kini su praznije nego što su bile tijekom lockdowna zbog Covida. Rad od kuće nije zaživio u Kini, što implicira da je glavni uzrok praznih ureda otpuštanje radnika.
U Šangaju su uredi prazni 21%, dok je u Shenzhenu, glavnom kineskom izvoznom centru, prazno 27%. To su daleko lošiji podaci nego tijekom lockdowna.
Za primjer, najamnine u Shenzhenu su se srušile za 15% u odnosu na prethodnu godinu.
Naravno, službeni kineski podaci o BDP-u su imuni na sve ove poteškoće, no nitko im ne vjeruje —čak ni u Kini.
Zanimljivo je da nisu sva otpuštanja vezana uz domaće tvrtke: strana ulaganja u Kinu su pala za trećinu u protekloj godini jer autoritarizam predsjednika Xija tjera strane tvrtke.
Oni napuštaju svoje urede u Kini i prebacuju poslovanje u sigurnije zemlje poput Vijetnama ili Meksika, a s njima odlaze i tvornice.
Kriza među mladima
Pad najviše pogađa mlade Kineze, pri čemu je nezaposlenost među mladima skočila na gotovo jednog od četvero mladih.
S rekordnih 12 milijuna kineskih studenata koji će uskoro diplomirati i ući na tržište rada, neće im se svidjeti ono što će zateći.
Naravno, sve ovo je društveni barut. Javne prosvjede sada viđamo u Kini, s transparentima na nadvožnjacima koji zahtijevaju slobodne izbore, a bivši vojnici optužuju vladu da “guši” pripadnike vojske.
Porastao je i broj radničkih štrajkova, uključujući tisuću radnika u Nikeovoj tvornici koji su se, ironično, pobunili nakon što je proizvodnja preseljena u Indoneziju. Tome se pridružuju stotine štrajkova neplaćenih građevinskih radnika, dok se građevinske tvrtke urušavaju.
Pozadina ovoga je da stotine milijuna Kineza rade neformalno — potrebna je vrsta domaće putovnice za preseljenje u veće gradove gdje su plaće pristojne, a većina ruralnih Kineza je nema.
Ali također je potrebno 15 godina formalnog rada kako bi se ostvarila državna mirovina. To znači da bi za starije radnike, posebno one bez djece zbog državne kontrole rađanja, otpuštanja mogla značiti doslovno gladovanje u starosti. To Kineze čini očajnima.
Konzervativne perspektive i činjenice koje mainstream mediji neće pokriti.
Što je pošlo po zlu ?
Rast pod predsjednikom Xijem pao je na polovicu svoje nekadašnje stope — Kina sada raste poput obične zemlje srednjeg prihoda.
To je zato što je Xi, koji obožava Maoa, krenuo u obračun s biznismenima— čak je i “izbrisao”s mape prominentne poduzetnike poput Jacka Maa iz Ali Babe kad su se suprotstavili Xiju.
U međuvremenu, Xi je uložio bilijune u industrije koje preferira država — prije svega zelenu energiju i stanogradnju. Oboje su sada propali zbog prevelike ponude i slabe potražnje.
Na primjer, Kina je u jednom trenutku imala gotovo 1500 proizvođača električnih automobila. Gotovo svi su propali ili su na putu propasti.
U međuvremenu, tržište nekretnina ima najmanje 5,5 bilijuna dolara loših kredita, pri čemu su milijuni Kineza izgubili stanove u izgradnji u koje su uložili životnu ušteđevinu dok developeri propadaju.
Između kolapsa nekretnina i tržišta dionica koje stagnira od 2008., Kinezi jednostavno nemaju novca za nastavak potrošnje, što dodatno povlači ekonomiju prema dolje.
Što slijedi?
Posljednji put kada je Kina ušla u recesiju, 2008. godine, Peking je uložio masivne poticaje u ekonomiju. Ovaj put, kineski dug — preko 50 bilijuna dolara — narastao je do točke gdje si to više ne može priuštiti.
A ako Kina propadne?
Društveni ugovori u Kini temelje se na poslušnosti u zamjenu za rast. Kad vlada ne uspije održati rast, povijesno gledano, Kinezi postaju vrlo aktivni. Postoji razlog zašto Xi stvara policijsku državu, ali naravno, ako je otpor dovoljno raširen, čak i policija može promijeniti strane.
Kina bi mogla biti pred turbulentnim razdobljem. A ako postane očajna i bude trebala nacionalističku distrakciju, mogla bi povući Tajvan — ali i Ameriku — u oluju.
Svijet se nalazi na prekretnici. Demokracije postaju desnije orjentirane,a komunističke zemlje,poput Kine, pokreću bunt protiv centralističke vlasti.
