“Svijet ne kažnjava okrutne, već one koji vjeruju da svi igraju pošteno.”
Kad sam prvi puta čitao knjigu Rat i Mir (L.N.Tolstoj),čitao sam je lektirski, više zbog toga da postavim kvačicu pored još jedne pročitane knjige. No, nekoliko godina kasnije, kako sam i sam počeo dublje ulaziti u “svijet odraslih” učeći o makroekonomiji, ratovima, ljudskom ponašanju i povijesti općenito, odlučio sam tu knjigu pročitati opet. Istina, knjiga je ostala ista, ali sam se ja u međuvremenu promjenio. U svijetlu ovog članka, jedan razgovor između kneza Andreja Bolkonskog i Pjera Bezuhova odzvanja negdje u pozadini:
Pjer: „Ali zar nije istina da svi ljudi žele mir i sreću?“
Knez Andrej: „Ne, Pierre. Ljudi ne žele mir. Oni žele moć. U našoj stvarnosti, naivnost kao tvoja, vjerovati u univerzalnu želju za mirom, dovodi do tragedije. Oni koji misle da svi žele mir – prvi stradaju.“
Godine 2015. u Europi je započeo prvi migrantski val,u kojem su milijuni doseljenika, pobjegli iz svojih matičnih zemalja, ponajviše sa Bliskog Istoka i Afrike. I da, netko će reći: “Ali zar nije ljudski prihvatiti svih i pružiti im dom?”
Paa…i ne baš. A evo i zašto. Ako želite potaknuti bilo kakav sukob i to bilo gdje u svijetu, dovoljno je napraviti samo jednu jedinu stvar. Pomješati stanovništvo. Ako stavite dvije skupine ljudi na isto područje, a one se razlikuju po vjeri, boji kože ili čak samo jeziku, povijest je pokazala da se vjerojatnost sukoba parabolično povećava. Zapravo, ne treba ići daleko u prošlost niti u svijet. Prisjetimo se samo zemalja Balkana 90-ih godina.
Ostavimo sad ljude koji su pobjegli iz iskrenih motiva(većina njih) po strani i sagledajmo situaciju malo dublje. Je li moguće da je netko namjerno, sustavno još prije 10 i više godina, krenuo s uništavanjem Europe?
Mnogi se pitaju zašto ima toliko migranata u njihovoj zemlji. Pa, objasnimo to vrlo jednostavno. Ako imate centralnu banku koja printa enormne količine novaca, vi svoje stanovništo činite bogatijim. Točnije, ako ima više novaca u ekonomiji, lakše je do njega doći. Ako je lakše do njega doći, želja za teškim poslovima pada. Ako želje za teškim poslovima nema, tko će držati industriju. I tu dolazimo do srži problema. Labava monetarna politika je učinila domaće stanovništvo nešto bogatijim, točnije omogućilo je domaćem stanovništvu mogućnost lakše zarade. Ali, tko će raditi u tvornici? Tko će čistiti ulice? Tko će graditi zgrade?
Da, vaš odgovor je točan – migranti.
Niske kamatne stope su dovele do veće migracije stanovništa u Europu.
Iako je ovo kratkotrajno zatvorilo rupicu na buretu koji pušta vodu, problem je samo prolongiran, ali ne i riješen. Sjetimo se, pretjerano mješanje stanovništa povećava razloge za sukobe,te direktno utječe na političke promjene – ovog puta u desno(nešto slično vidimo u SAD-u trijumfalnom pobjedom Donalda Trumpa)
No, odmaknimo se od stanovništva i prebacimo se na geopolitiku.
Nakon Ruske invazije na Ukrajinu u Europi se događaju tektonske promjene. Švedska prekida 200 godina neutralnosti i pridružuje se NATO-u. Plinovod Sjeverni tok misteriozno eksplodira – potez koji prvenstveno koristi SAD-u, dok eliminira mogućnost da Rusija koristi plin kao sredstvo pritiska. Rusija gubi 25 milijardi dolara zbog trenutnih sankcija, zatim odgovara potpunim gašenjem plina, čime briše 1,5 trilijuna dolara europske tržišne vrijednosti.
Sjetimo se ponovno 2015-te i teorije kako netko ciljano želi uništiti Europu. Ovaj potez također ide u tom smjeru. Sukob na Europskom tlu, zajedno energentskim turbulencijama je proračunata reakcija nekoga tko razumije energetska tržišta i poluge moći s kliničkom preciznošću. Krajnja ironija? Europa u suštini financira vlastitu propast – kupujući rusku energiju kako bi pogonila vojnu pomoć Ukrajini. Kao da nekome plaćaš da te udara u lice. I ne sam to,nego Europu ponovno kažnjava njezina naivnost. Pošto je zbog političkih pritisaka nametnula carine Rusiji i prekinula trgovinu, od koga sada kupovati energente? Energente koji su Europi ključni zbog Angele Merkel i njezine tranzicije na jeftini Ruski plin. Ostaju dvije opcije:
1. Skuplji američki energenti.
2. Ruski energenti uvezeni preko trećih zemalja(opet skuplji)
Da, Europa je samoj sebi postavila nogu.
Euro-xit i Rusija
Britanija je već izašla iz Europe. Njemački industrijski model se urušava. Što ostaje? Turizam? Čak je i on pod prijetnjom zbog rastućeg kriminala i društvene nestabilnosti. Isto tako, turizam bi trebao činiti samo 5% BDP-a, a ne nositi gospodarstvo cijelih država.
Da bismo razumjeli kako je Putin pretvorio europske prednosti u slabosti, moramo početi s nevjerojatnim omjerom: 1,9 trilijuna eura njemačke proizvodnje oslanja se na samo 27 milijardi eura ruskih energetskih inputa. Putin je identificirao ovu točku pritiska i odlučio je iskoristiti.Njemačka industrija tako već dvije godine bilježi pad BDP-a, točnije ne bilježi apsolutno nikakav rast. (definicija recesije su tri uzastopna KVARTALA usporavanja)
Njemački BDP bez rasta već dvije godine
Njemačka industrijska snaga počivala je na tri stupa: jeftinoj ruskoj energiji, jeftinoj radnoj snazi i gotovo zajamčenom izvozu u Kinu. U zadnjih nekoliko godina,Njemačka je izgubila jedan od ovih elemenata,dok se kraj dva nazire. Ruski plin je stvar prošlosti,dok se unutar stanovništva potiče nerad zbog apsurdnih socijalnih modela. Uz to, u većem dijelu EU zemalja koje su masovno prihvaćale migrante, počinju prosvjedi i pobude koji smanjuju radne aktivnosti. Treća stavka, izvoz u Kinu, je također na klimavim nogama zbog usporavanja Kineskog gospodarstva.
Monetarna zamka – problem zajedničke valute
Njemačka, postaje više financijski nego industrijski centar. To dodaje novi problem europskoj monetarnoj politici. Ako Europa postane više orijentirana na usluge, imat će manje razloga održavati slabi euro koji je pomogao njezinim izvoznicima da dominiraju svijetom. Međutim, to neće koristiti zemljama koje također koriste Euro, a žele imati snažnu industriju. Euro bi mogao prijeći iz uloge poticaja izvozu u ulogu mamca za investicije.
ECB se sada suočava s nemogućim izborom:
- Zaštiti valutu – dići kamatne stope, što bi ubilo industriju i rast.
- Zaštiti ekonomiju – tiskati novac, što bi uništilo euro,ali potaknulo industriju i izvoz.
Kako će ovo završiti?
Naivnost Europe nažalost dolazi do izražaja. Forsiranje lijeve politike i društva u kojoj je normalno sve osim biti normalan(LGBTQ,tisuće spolova i ostale bolesti), prihvaćanje stanovništa iz cijelog svijeta bez pravilne asimilirizacije,oslanjanje na Ruske energente i tako dalje, dokrajčiti će trenutni poredak u EU.
Što se monetarne strane tiče,moguća su dva scenarija:
- Prihvaćanje – Prihvaćanje nižeg rasta koji će s vremenom dovesti do nižeg životnog standarda.
- Kriza valute – ECB ne uspijeva uravnotežiti monetarnu politiku, što dovodi do kolapsa eura.
Europa će uskoro naučiti svoju lekciju – na teži način. Pitanje više nije hoće li doći do pada, već hoće li taj pad biti okidač za širu reformu globalnog monetarnog sustava. Putin je možda pronašao polugu koja razbija Europu izvana,ali Europa je sama sebe uspijela uništiti svojom naivnosti i s partnerima koji nisu bili iskreni i još uvijek nisu iskreni – kao što to ljudi na čelu Europe misle.
